English (United Kingdom)Croatian(HR)
Login



Greška
  • Cannot retrive forecast data in module "mod_sp_weather".

Dojmovi gostiju

Nick Ragus i supruga Mary Anne iz Californie, USA

Iž je netaknuti biser čiste prirode kakav se rijetko gdje može naći u svijetu. Moja obitelj i ja proveli smo ondje tjedan dana odmora u apartmanima Villa Maria u mjestu Veli Iž koje djeluje oboje; opuštajuće i uzbudljivo. Pješačili smo kroz maslinike i male vinograde, oplovili otok u malom ribarskom brodu koji smo koristili za istraživanje skrovitih plaža i uvala, uživali kupajući se i roneći u čistom moru.

Villa Maria apartmani osigurali su nam moderan smještaj koji uključuje spavaću sobu, kuhinju i dnevnu sobu, te kupaonicu plus prostrani balkon s ​​pogledom na more. Svaki dan dočekivali smo na balkonu uz platu svježeg voća i sira, dok smo navečer uz čašu vina uživali u zalasku sunca.. Toliko mi se svidio IŽ da sam se raspitivao kupiti kuću pored Villa Marie. Posao mi je takav da sam proputovao svijet mnogo puta, no IŽ je nešto najljepše što sam do sada vidio.

Nick Ragus i njegova supruga Mary Anne su došli iz Californie, SAD.

Nick Ragus, California, USA

_____

Jadranka Matko, iz Ljubljane, Slovenia

       Već nekoliko godina provodim godišnji odmor na Ižu. Iž je prekrasan otok koji me oduševljava svojim čistim morem, vrtovima maslina i smokava. Od mjeseca svibnja do kraja ljeta na Ižu je sve čarobno, prekrasno cvijeće, oleandri i bugenvilije, gostoljubivi ljudi i čisto more. Posebno lijep je doživljaj sunčevog zalaska sa  vrha Korinjaka (168 m). Gotovo svaki dan smo se s prijateljima penjali na Korinjak i uživali u sunčevu izlasku, kada vlada potpuni mir, tako da se mogu čuti dupini koji plivaju zaljevom prema Dugom otoku. Poseban doživljaj je plivanje s dupinima u zaljevu Dražica.        Onaj dan kad bismo vidjeli dupina bio je poseban, i cijeli dan smo osjećali radost i sreću. Prekrasno je šetati otokom u rano jutro i udisati mirise borova i ljekovitog bilja.        Kad nismo boravili u hotelu Korinjak, gdje se održavaju meditacije te razne radionice za poboljšanje zdravlja, energetske  terapije i masaže svih vrsta, uzeli  bismo u najam apartman u kući obitelji Strgačić.Svidjelo mi se što apartmani imaju terase s pogledom na more ili na Korinjak, pa se može doručkovati, ručati i večerati vani, i uživati u prirodi.        I članovi obitelji Strgačić su vrlo ljubazni, simpatični i gostoljubivi. Na kraju smo se osjećali kao da smo kod svojih rođaka. Večeri smo provodili  u slastičarni  Slanac koja ima odličan sladoled  i gdje je uvijek veselo, jer na Iž dolaze različiti ljudi, od umjetnika do mornara, pa je uvijek  zanimljivo. Sa Iža smo se vraćali puni energije i s nadom da ćemo sljedeće godine opet doći. Svima koji vole prirodu i mir, preporučujem da provedu odmor na otoku Ižu. 

Lijepi pozdrav iz Ljubljane od Jadranke i njenih prijatelja i prijateljica.

Jadranka Matko, Ljubljana, Slovenia

_____

Matea i Gordan, iz Zagreba

U potrazi za savršenim odmorom uvijek nam je najbitnije naći mirno mjestašce bez prevelike gužve, ugodan smještaj, osamljene plaže i čisto more. O otoku Ižu smo u više navrata slušali samo lijepe priče, tako da smo ove godine odlučili i sami doživjeti tu ljepotu. U potrazi za smještajem web stranica apartmana "Ville Marie" nas je odmah privukla - sve potrebne informacije na jednome mjestu, lijepi apartmani, dojmovi gostiju obečavajući. Nakon brzog i ugodnog kontakta s vlasnicima dileme više nije bilo - idemo u Veli Iž!

Po samom dolasku na otok i u mjesto bila je to jednostavno ljubav na prvi pogled - ta pozitivna energija i prekrasna okolina malo koga ostavljaju ravnodušnim! Smještaj je bio i bolji nego što se slikama može predočiti, apartmani novi i uredni s terasom koja nam je tih 10 dana postala dnevni boravak. Naši dragi domaćini Tanja i Tony su nas toplo dočekali i pobrinuli se da nam takva topla atmosfera vlada čitavim odmorom te da nam svaki dan ostane u pamćenju.

Jutra smo započinjali uz kavu na ljuljačkama u obližnjem kafiću, dane provodili kupajući se, istražujući unutrašnjost i skrivene uvale otoka, a večeri bi prolazile uz zvukove mora, smijeha, dobre hrane i povjetarca na terasi. Ne moram ni reći da je vrijeme prošlo u trenu.

Bio je to savršen odmor i iduće godine ponavljamo scenarij. Potraga za našim biserom Jadrana je završena – sada samo treba dočekati ljeto! :)

 

___

Eleonora Dukovac iz Osijeka

Komforna divljina

Susret s Ižem, bio je ljubav na prvi pogled. Otočić netaknut masovnim turizmom, pomalo divlji i tajanstven, s prekrasnim, čistim morem i osebujnim stanovništvom, u meni budi lijepe uspomene. Ondje sam pronašla ljetnu oazu, mir duše i oporavak od poveće količine stresa prikupljene na novinarskom poslu. Jasno, ljudi i odabir smještaja odigrali su u tome bitnu ulogu. Puno smijeha i radosti bilo je u Villi Mariji. Među ostalima, za to se pobrinuo domaćin Tony, uvijek spreman na šalu, te  priče o povijesti otoka i anegdote o stanovništvu. Topla atmosfera kuće i njezinih domaćina, dodatno je opuštajuća. Uz to, i samo mjesto je totalno cool, svijet za sebe, kao i mještani.

Villa Maria vrlo je udobna i ugodna, nudi komfor potreban suvremenom čovjeku, što mi je odlična kombinacija s divljinom Iža. U more se možete bućnuti gdje god želite! I s rive bez problema, nakon jutarnje kavice. A uz malo hoda brzo ćete stići na mjesta pogodna za nudizam.

Starosjedioci otoka, obitelj Strgačić, topli su i susretljivi pa će po želji organizirati i razne izlete. Preporučujem izlet na obližnji otočić Ravu kojega je tamošnja šačica stanovnika proglasila „centrom svita“, brodićem Ižanina Alde. Moguć je i obilazak otoka Tonyevim terencem, ili biciklima i kajacima koje također nudi Villa Maria. Čarobno je i promatranje izlaska Sunca sa najvišeg vrha otoka...

Sve u svemu – tople preporuke za sve koji žele istinski odmor za dušu i tijelo, daleko od masovnog turizma!

____

Mama Marija, tata Eduardo i djeca David, Sara i Samuel Mapilele

iz Ruda pored Samobora

Ljubav na prvi posjet

-      

Mama, je l’ imaju oni ovdje školu? – pitao me usred srpnja i idile otoka Iža moj tada 9-godišnji sin.

-     Imaju, naravno – zbunjeno sam odgovorila niti se ne trudeći postaviti pitanje čemu pitanje o školi usred ljeta i mora.

-     A je l’ kad jedna ravnateljica prestane biti ravnateljica onda pedagogica bude ravnateljica – uslijedilo je dalje.

David vozi brod!

Ne, ne mora biti. Bude onaj tko se javi na natječaj i smatra se najboljim kandidatom - objasnila sam najjednostavnije što sam mogla ne spominjući Zakone o državnim službenicima i ostane “ne ljetne” stvari.

-     E, molim te, kad će tražiti ravnateljicu ovdje na Ižu – ti se prijavi. Primit će te sto posto. Samo se lijepo obuci i odi na frizuru – iznio je svoj Plan 99.

Iako sam ja dalje pokušala razgovor usmjeriti u pravcu “Šta fali mojoj frizuri?” i slično, nije bilo zainteresiranih.

Iž je, čitajte između redova, osvojio naša srca na prvi posjet. Ako bih sad krenula redom nabrajati o čistoći mora i netaknutoj prirodi – zvučalo bi kao u “Lijepa naša Hrvatska” spotovima, ali ja u svojih 35 i još malo nisam vidjela čišće more.

Sara, David i Samuel Mapilele na plaži

Život je opušten, usporen, baš onakav kakav je nekad bio. Na trenutke mi se činilo da je vrijeme stalo negdje 80-ih, a možda i ranije.

I zbog ljepote kojom se okruženi za čas se naviknete na sve – kupiti u dućanu novine od jučer, po kruh ići rano ujutro ili oko podneva (kad stigne trajekt), navečer prošetati uz kuglicu sladoleda, pustiti djecu da trče po središnjem trgu bez paničnog straha od automobila (jer ih gotovo i nema), nedjeljom poslije mise popiti sa župnikom rakijicu...

Mali Mapilelići

Da je potrajalo malo dulje, vjerojatno bismo i mi, kao i brojni mještani, za prijevoz po otoku koristili tačke (odnosno kariole, kako ih otočani zovu). Ovako su nas sasvim dobro služile najčešće bose noge.

-     I kutijicu prezervativa – diskretno je naručio mladić u redu ispred mene na blagajni.

-    A ća će bit akcije? A, neka, neka... Sritno! – iskomentirao je prodavač. I ako ste pomislili da je u njegovim riječima bilo trunke podsmijeha, izrugivanja, osude, kritike, zavisti... Varate se. Ja sam načulila sva osjetila, kako to već može gospođa koja u podne kupuje kruh i mlijeko za djecu – i ništa od spomenutog nisam čula. Nema mi druge nego pratiti natječaje za ravnateljicu. Samo dok trajektom stigne Vjesnik od jučer...